Grčka - Lezbos

Mnogi nisu vjerovali kad su odlazili, a sad kad se vraćaju, žele uvjeriti i nas koji smo to već znali i iskusili još prije mnogo ljeta.

Ako u ovim vremenima postoji mali broj stvarno bogatih ljudi, to je zato što rijetki zaista vide i osjećaju. Posebno u slučaju kad se radi o otoku kao što je Lezbos, možemo ustvrditi da je slijep onaj, koga ne dirnu sve ljepote što se nude pogledu, a bez osjećaja onaj koji ni nakon nekoliko dana boravka na otoku ne osjeti u sebi novu stvaralačku snagu i strast.

Još od antičkih vremena Lezbos slovi kao izvor neke posebne čudesne energije. Brojna antička nalazišta svjedoče nam da je otok bio središte procvata lirske poezije, filozofskog razmišljanja i primijenjene umjetnosti. Na tim prostorima već stoljećima borave ljepota, profinjenost osjećaja, bistrina promišljanja, radost življenja i nepresušna ljubavna strast. Posvuda savršenstvo harmonije. Kako na strmim obalnim klisurama i na veličanstvenim stijenama u unutrašnjosti otoka, tako i na obroncima koji su odavno izgorjeli pod lâvom. Na svakom koraku može se naći bljesak uzvišene ljepote, koja duboko dirne svakog posjetitelja.

Ovdje su štovali bogove radosti i sunca i upravo tu su nastajale rime čudesnih pjesama antičke pjesnikinje Sapfo. Lezbos se čini kao da je stvoren božanskim nadahnućem, kao da je nestvarno biće iz svjetlosti, ispunjen igrom svjetla i sjene, koje iz zagrljaja mora izranja na površinu, postupno se uzdiže i zatim u svoj svojoj ljepoti zabljesne na pučini.

Postoji jedna posebna nit između mitova i stvarnosti, snova i jave, između pjesme i ritma, između plavetnila neba i sunca. Vječni dijelovi tog otoka međusobno su tako neraskidivo povezani da imamo osjećaj da je iz divljenja prema svekolikim ljepotama vrijeme na otoku stalo, ostavivši ih nedirnutima.
Topla klima, plodna zemlja i bogato more su ono što nudi treći po veličini grčki otok. Drevni, beskrajni nasadi maslina isprepliću se s gustim borovim šumarcima koji zajedno s raznolikom vegetacijom tvore čudesni krajolik. Hrast, kesten i platane, mirta, lovor i obilje aromatičnog bilja. Bujna vegetacija koja prestaje tek na stjenovitim grebenima, pokriva površinu otoka. Ljepote na otoku susrećemo uistinu u izobilju, mir i spokoj su na svakom koraku: uz gorske potoke, u svježoj sjenci vječno zelenih krošanja, u dubokoj tišini svitanja i sumraku, u vrelim podnevima, te u kristalnim ljetnim noćima.

A gdje se skriva izvor te čudesne energije? Kako se čovjek postupno uživljava u ljepote otoka, najednom počinje gubiti osjećaj za vrijeme. Neka neistražena, mistična sila, koja dolazi iz nutrine, počinje ga privlačiti zapadu otoka. Svakodnevica bez ikakvih obaveza i briga postaje tako apsolutno prazna da poprima nove dimenzije božanske ispunjenosti. Okamenjena stabla iz opala i kremena, stara 15 - 20 milijuna godina, koja leže pred nama, iznenada ožive i iz njih izniknu monumentalna tropska stabla. Visoko nad nama, modro nebo je obojano vatrenim erupcijama ponovo probuđenih vulkana, a iz daljine čuje se pretpovijesna rika ogromnih dinosaura...

Zar je to naš  život? Zar je to naš svijet? Umiruju nas tople zrake sunca i neizmjerna moć čudesne energije. Otok u tamnomodrom Egeju čini se kao biće iz snova, kao mit, raj, cvijet vječnog proljeća... Ugodan dašak s mora polako vraća boju našim licima i optimistično očekujemo novi dan. Život je lijep!